Lopoč (lat. Nymphaea)

Nymphaea Wanvisa, lopoč
Nymphaea Wanvisa

Bogata je povijest pričama i legendama o lopočima. Ime porodice, Nympheaceae, je direktna transliteracija jedne grčke riječi koju je Theophrastus koristio za opisivanje ovih biljaka. Također to se reflektira i na staru grčku tradiciju posvećivanja cvjetova lopoča Nimfama. Lopoči su bile statusne vrtne biljke još u starom Egiptu. U njihovim se vrtovima moglo vidjeti mnoštvo plavih lopoča kako cvjetaju u četvrtastim bazenima 3000. godina prije naše ere. Najčešći su u kultivaciji bili plavi egipatski lotus, N. caerulea i bijeli egipatski lotus, N. lotus (danas lopoče ne nazivamo više lotusima). Rafiguracije plavih lopoča krasile su hramove i palače u starom Egiptu. Koristili su se za jelo, uzgojeni s poštovanje i admiracijom. Velika se količina cvjetova koristila u svečanim obredima i ceremonijama te su se oni često poklanjali kao znak prijateljstva. Razlog štovanja cvjetova lopoča leži u vjerovanju da se ljepota cvjetova koji se uzdižu čisti iz zamuljene vode, može usporediti sa stalnom čežnjom čovječanstva za čednosti i besmrtnosti. Slično štovanje cvjetova lopoča postojalo je u Kini i u Indiji gdje je ipak, prevladavao pravi lotus (Nelumbo). Osim što su neke civilizacije lopoče koristile kao hranu, u Myanmaru su stare civilizacije koristile N. stellatu (sin. Nymphaea nouchali Burman form) u liječenju dijabetesa, hemoragija, smetnjama jetre i dr. Danas su lopoči ukras svakog vodenog vrta. Štovane biljke poput ruža. Kraljice vodenih površina, veličanstvene cvatnje poput prosutih dragulja koji sjaje okupani suncem. Razlog tome je jednostavan; dolaze u svim mogućim bojama i oblika cvijeta, od jednostavnih zvjezdastih do punih, loptastih cvjetova poput onih dalija ili božura. Odlično se uklapaju svojom profinjenom elegantnošću u sve moderne formalne i neformalne vrtove. Čistih su linija i tekstura te se lako uklapaju u sve stilove. Vrlo su versatilne i prilagodljive biljke koje su jednostavne za uzgoj i ne traže puno brige.