Razlike između lopoča, lokvanja i lotusa

 

Lokvanji, lopoči i lotusi tri su potpuno različite biljke. Velika konfuzija vlada u internetskom prostranstvu i u samom hrvatskom narodnom nazivlju ovih biljaka. Najveća konfuzija vlada među lokvanjima - lopočima i lopočima - lotusima.

 

Lokvanj – lat. Nuphar

Lopoč – lat. Nymphaea

Lotus – lat. Nelumbo

 

Dok su lopoči i lokvanji srodne biljke te pripadaju istoj porodici, Nymphaeceae (obitelj lopoča), lotusi pripadaju sasvim drugoj skupini biljaka. Lotusi su više slični platani (Platanus) nego lopočima. Genetska istraživanja svrstala su lotuse (Nelumbonaceae) u red Proteales gdje se još nalaze i rodovi Proteaceae i Platanaceae ( prema AGP system III). Lotusi su jako modificirane dvosupnice koje su se prilagodile životu u vodi i mulju te su srodne s popularnim vrtnim biljkama kao što su to platane, grevileje i proteje. Zbrka je nastala i zbog toga što su se lotusi stotinama godina vodili u sistematici kao skupina unutar porodice lopoča te su se često sve biljke iz te grupacije biljaka nazivale generičnim imenom lopoča.

Često na internetu možemo pronaći da se lopoči nazivaju lotusima. To nazivlje potječe još iz davnih vremena vladavine egipatskih faraona. U njihovim su se vrtovima 3000 godina prije naše ere uzgajali lopoči te su se oni koristili kao izvor hrane i kao ukrasni elementi u vrtovima palača. Uzgajali su se plavi i bijeli egipatski lotusi. Danas znamo da se ta narodna imena odnose na Nymphaeu coeruleu (plavi lotus) i Nymphaeu lotus (bijeli lotus). Iako je odavno napuštena praksa nazivanja lopoča lotusima, i dan danas mogu se naći primjeri krivog korištenja nazivlja pogotovo kada se biljci narodno ime dodjeljuje kao pravo ime same vrste.

Konfuzija u nazivlju je stvorena i tijekom bivših sistema na našim područjima. U Sloveniji i Srbiji na primjer, lopoče nazivaju lokvanjima pa je taj termin često ostao u uporabi i u našim krajevima. Termin lokvanj je možda nastao i kao izvedenica riječi lokva, odnosno termin koji se koristio za označavanje biljaka koje rastu na vodi odnosno u lokvi.

Kako bi izbjegli ove zavrzlame oko narodnih imena naučimo se koristiti latinskim imenima jer nam jedio oni daju sigurnost da u našim rukama imamo ili da raspravljamo o točno određenim biljkama.

Glavne razlike između lokvanja, lopoča i lotusa sažete su ovdje.

 

Lokvanj, lat. Nuphar

 

Porodica: Nympheaceae (Nymphaeales)

 

Korijen: Debeli, puzavi i okruglog do jajolikog presjeka, s vidljivim ožiljcima otpalih listova, svijetle žute do zelene boje.

 

Listovi: Okruglog do srcolikog oblika, tamne zelene boje, kožnatog izgleda. Promjera do 50 cm. Podvodni listovi su veliki, okrugli, svijetlo-zelene boje, bez jakih strukturnih pojačanja, providni. Peteljke listova duge i jake s mogućnosti da se izdužuju ako se listovi potope. Mogu rasti u vodama do 5 m dubine.

 

Cvjetovi: Mali, oko 2,5 cm u promjeru, sjajne žute boje, iznad površine vode. Petaloidni lapovi ( od 4 do 6 koji stvaraju žutu petaloidnu čašku) preuzimaju funkciju latica (modificirani prašnici) koje su jako reducirane unutar cvjeta. Oko centralnog gineceja u obliku vaze, s velikim stigmatskim diskom, razvijaju se prašnici koji su povijeni u stranu i prema bazi cvijeta. Oprašuju ih muhe i drugi insekti. Zeleni plod se razvija iznad površine vode te sliči na minijaturnu vazu.

 

 

Lopoč, lat. Nymphaea

 

Porodica: Nympheaceae (Nymphaeales)

 

Korijen: Jaki i debeli puzavi podanak, često tamne, smeđe ili narančaste boje, većinom okruglog presjeka. Morfologija rasta ovisno o vrsti lopoča (razni oblici). Vidljivi ožiljci otpalih listova. Razvijaju se dvije tipologije korijena: prvi debeli i bijeli namijenjeni za pričvršćivanje biljke, drugi tanki i kratki fine strukture namijenjeni hranjenju. Kod nekih vrsta jestiv.

 

Listovi: Ovisno o sorti i vrsti okruglog su oblika, tamne do svijetle zelene boje. Sjajnog kožnatog izgleda. Rubovi lista znaju biti cjeloviti, nazubljeni ili valoviti. Mladi listovi često šatirani sa smeđim mrljama. Peteljke listova duge i jake (ovisno o dubini vode) s velikom mogućnosti izduživanja u kratkom roku kada se listovi potope. Karakterističan usjek (sinus) od sredine do ruba lista

 

Cvjetovi: Za razliku o lokvanja latice su velike i izražene a lapovi manji i zeleni (ovisno o sorti i druge boje). Broj latica jako varira od sorte do sorte, najmanji broj je 8. Cvjetovi plutaju na vodi ili su lagano uzdignuti iznad vode u tropskim vrstama. Otvaraju se u jutarnjim satima a zatvaraju se u popodnevnim satima. Oplođeni cvjetovi zatvaraju se i povlače ispod površine vode a peteljka se ispod baze cvijeta smota u spiralu. Oprašivači su kornjaši i drugi insekti.

 

 

Lotus, lat. Nelumbo

 

Porodica: Nelumbonaceae (Proteales).

 

Primjer evolucijske konvergencije i prelaska biljaka s kopna u vodu.

 

Korijen: Vriježast, člankovit, više ili manje zadebljan (u internodijima), bijele boje. Promrežen je širokim zračnim kanalima. Rast u dužinu je neodređen. Jestiv.

 

Listovi: Mladi listovi rano u sezoni plutajući, kasnije, veliki i zračni na dugim visokim peteljkama koje su prekrivene bodljama. Listovi cjeloviti okrugli bez središnjeg sinusa. Listovi su superhidrofobni i odbijaju svaku kap vode. Peteljka lista nema mogućnosti izduživanja nakon što se lamina otvori na površini vode. Listovi su štitasti i plavo-zelene boje s laganim valovitim rubom. Mogu narasti preko 2 m u visinu i imati promjer od preko 50 cm. Postoje patuljaste i srednje i velike sorte lotusa.

 

Cvjetovi: Cvjetovi se pojavljuju visoko iznad površine vode na čvrstim stabljikama prekrivene bodljama. Veliki su, često do 15 – 20 cm u promjeru. Broj latica varira ovisno o sorti kao i boja cvijeta. U prirodi su poznate dvije vrste sa žutim (američki lotus) i ružičastim (indijski lotus) cvjetovima te njihove prirodne varijante. U kultivaciji postoji mnogo sorta s različitim bojama o oblika cvjetova. Cvjetovi imaju sposobnost zagrijavanja do 30 stupnjeva nakon što se zatvore, tijekom noći, kako bi olakšali ispuštanje aroma koje privlače oprašivače te osigurali toplu okolinu kukcima dok se hrane nektarom i peludom. Nakon oprašivanja latice padaju te ostaje centralni ginecej koji nosi sjemenke. Ginecej raste zajedno sa sjemenkama do određene veličine a potom se suši te poprima tamno smeđu boju i kartonsku konzistenciju. Kada su sjemenke  zrele one poprime tamnu ljubičastu do crnu boju te se stvara iznimno čvrsta vanjska ovojnica. Sušenjem ginecej se kontrahira te se otvaraju otvori kroz koje sjemenke mogu ispasti uslijed npr. jakog vjetra.