Leonotis leonurus (Lamiaceae)

Leonotis leonurus
Leonotis leonurus

Leonotis je grmolika biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae) koja potiče iz Južne Afrike gdje raste na kamenitim pašnjacima od 0 do 2000 metara nadmorske visine. Biljka može narasti od 2 do 5 m u visinu te metar dva u širinu. Jaki, uspravni i slabo razgranati izboji nose duge lancetaste listove (do 12 cm) s plitko nazubljenim rubovima i prekriveni sitnim dlačicama. Listovi ispuštaju aromatičan miris kada se protrljaju među prstima. Kora starih izboja, koji se polako pretvaraju u grane, poprimi lijepu bež boju. Biljka u toplim krajevima zadržava listove tijekom zime dok je u hladnim krajevima listopadna. Leonotis počinje cvjetati krajem ljeta na vrhovima novih izboja gdje se pojavljuju veliki pršljenovi narančasto crvenih cvjetova. Pojedini cvjetovi su cjevasti što upućuje na to da ih u prirodnom okruženju oprašuju ptice slične vrapcima s dugim i tankim kljunom iz porodice Nectariniidae te mnogi leptiri. Gornja usna cvjeta prekriva prašnike i tučak pa se tako tijekom hranjenja, pelud položi na glavu ptice i prenosi na druge cvjetove. Zanimljivo je kod ovih ptica i njihova jaka teritorijalnost pogotovo u vrsti Anthreptes reichenowi (Gill & Wolf ,1975). Teritorij ove ptice uvijek ima velike skupine grmova Leonotisa u cvatu. Teritorij se povećava kako se smanjuje broj otvorenih cvjetova tako da kontrolirana površina uvijek ima određeni broj otvorenih cvjetova. Na tom teritoriju ptice napadaju sve ostale vrste koje pokušaju doći do nektara. Kada se broj otvorenih cvjetova drastično smanji ptice napuste teritorij u potrazi za novim.

To je odličan primjer koevolucije životinja i biljaka od koje sudionici imaju obostranu korist; ptice dobivaju nektar, izvor energije, a biljke dobivaju oprašivače i mogućnost razmnožavanja. Cvjetovi ove porodice evoluirali su tako da stvaraju veći volumen hranjivog nektara, njihova crveno narančasta boja privlači ptice a ne ostale oprašivače (poput pčela) a ostale anatomske adaptacije omogućavaju samo vrstama ptica iz porodice Nectariniidae da svojim dugim kljunom i jezikom dođu do nektara.

Cvatnja Leonotisa traje sve do prvih mrazeva a ako se biljku drži u plasteniku i cijelu zimu. Leonotis sadimo na sunčani položaj u umjereno hranjivu zemlju te ga preko ljeta moramo redovito zalijevati jer je malo otporan na duža sušna razdoblja. Biljku možemo lako uzgajati i u velikim ukrasnim vazama na terasi ili balkonu. Ova vrsta ne podnosi duge i jake mrazeve (pogotovo u teškoj i vlažnoj zemlji) pa ju zato u primorju sadimo na zaštićen položaj uz neki topli zid gdje se voda neće zadržavati tijekom zime. Zid će preko noći isijavati toplinu prikupljenu tijekom dana te tako stvoriti topliju mikroklimu za biljku. Nakon jakih mrazeva biljka vrlo često na proljeće potjera nove izboje iz starih odrvenjelih grana. U hladnim kontinentalnim krajevima biljku možemo uzgajati kao jednogodišnju biljku ili kao lončanicu koji ćemo preko zime spremiti u negrijani plastenik ili verandu na sunčanom položaju. Kada biljku uzgajamo kao lončanicu trebamo je redovito i obilno zalijevati preko ljeta. Početkom proljeća dobro je prikratiti sve izboje kako bi potaknuli biljku na stvaranje novih izboja koji će procvjetati potkraj godine te kako bi ona ostala kompaktnija. Leonotis ima i ljekovita svojstva u malim dozama.U Južnoj Africi Leonotis koriste za liječenje glavobolja, kašlja, temperature, ugriza zmija te još mnogo toga.

Detalj cvjeta Leonotisa
Detalj cvjeta Leonotisa
Čaška cvjeta Leonotisa. Čaške u cvjetnim pršljenovima su toliko zbijene da onemogućavaju ostalim oprašivačima (poput pčela) bušenje dna tubula kako bi došli do nektara.
Čaška cvjeta Leonotisa. Čaške u cvjetnim pršljenovima su toliko zbijene da onemogućavaju ostalim oprašivačima (poput pčela) bušenje dna tubula kako bi došli do nektara.