(27.04.2019)
Ponovno je ono doba godine kada iznajmljivači zuje okolo po vrtlarijama i rasadnicima u potrazi za najvećim i najboljim sadnicama koje bi posadili u svoja dvorišta i vrtove kako bi impresionirali svoje turiste ove sezone. Ima i onih koji vrt uređuju po vrvi puta pa su nestrpljivi te odmah, kao u nekom crtiću, žele full zeleni vrt prepun već "gotovih" biljka jer eto "ne da mi se čekati da biljka naraste". Sve su to legitimna razmišljanja no to, prvo, nije vrtlarstvo/vrtlarenje a drugo, vrlo često, završi loše jer se biljke jednostavno posade (vrlo često u loše pripremljenu zemlju), zaliju se svake prijestupne godine (odnosno u pauzi između smjena turista ako ostane vremena između brisanja prašine i pranja poda) te im se općenito posveti vrlo malo pažnje a starije biljke upravo to, zahtijevaju najviše, jer su te velike ogromne biljčetine uzgojene u posebnim uvjetima s konstantnim režimom hranjenja i zalijevanja kojeg rijetko koji vlasnik apartmana može pratiti. I ponovo se sve sadi u zadnji čas umjesto da se taj posao odradio na jesen kada su zadnji turisti otišli iz apartmana.
I dok se mi "južnjaci" volimo hvalisati (npr) sa zimzelenom magnolijom visokom 10 metara, starom 50 godina koja je stigla s posebnim šleperom iz Italije i koju smo nasadili ispred ulaza u vilu, "sjevernjaci" su pragmatičniji, razmišljaju s pogledom u budućnost pa sade male biljčice, koje bi kod nas nazvali "niš za vidi" i stabla u obliku "drške za metle", jer znaju da je to isplativije i da dugoročno donosi pozitivnije rezultate. Iz tog razloga nerijetko u sjevernijim krajevima možete vidjeti, ispred zgrada "moćnih" ljudi ili u prostranim gradskim parkovima (slika), da se sade vrlo mlade biljke i u normalnim količinama. Posljednji je veliki problem kod nas; količina biljaka koja se sadi po četvornom metru. Često je to pretjeran broj sadnica koje nakon sezonu dvije ( ako prežive) pokriju jedna drugu, počinju rasti jedna na drugoj ili jednostavno istrunu ili se razbole jer se oko njih zadržava previše vlage (vrlo česta pojava kod mediteranskih biljaka). Izgleda da smo mi "alergični" na prazan prostor i da nam je on tako strašan da ga moramo eliminirati odmah u startu.
Zašto saditi sadnice u malom formatu? Iz više razloga:
1. Male sadnice su vitalnije te se lakše i brže prilagođavaju novim uvjetima rasta i tipu tla na mjestu sadnje
2. Sadnja manjih biljaka je puno lakša te štedi vrijeme i zdravlje. Lakše je lopaticom u jednom potezu iskopati rupu za biljku koja je sađena u kvadratnom loncu od 9 cm nego iskopati rupu za
biljku koja je posađena u lonac od 20 - 30 L.
3. Štedite novac. Male biljke su jeftinije od većih pa ako imate limitirani budžet valja o tome razmisliti, pogotovo ako sadite vrlo velike površine. Saditi velike biljke zahtijeva iznajmljivanje
radne snage i mehanizaciju što dodatno povećava troškove zahvata.
4. U našim eksperimentima te iz iskustva drugih vrtlara koji sade naše biljke, mlade sadnice ne zaostaju za starijima (kojima treba puno više vremena da se prilagode novim uvjetima) te gotovo u
sezonu, u dobro pripremljenom tlu, sustignu veličinu mnogih starih i "gotovih" biljaka.
5. Troškovi održavanja i utrošeno vrijeme u održavanju su znatno manji sto pozitivno utječe na vrtlarski budžet.
6. Male biljke pružaju šire mogućnosti primjene pa se tako lako mogu saditi na slabo dostupna mjesta poput strmih padina ili na površine gdje strojevi zbog fizičkih barijera ne mogu doći.
Smatramo da je vrlo važno znati da turisti primjećuju koliko je vlasnik kuće za odmor svog vremena utrošio u njegu vrta. Iz razgovora s njima vrlo često čujemo da se ugodnije osjećaju u vrtu koji
je konstantno njegovan ljudskom rukom nego u vrtu koji je "postavljen" već gotovim biljkama kako bi ih se impresioniralo. Naši turisti dolaze pretežno iz sjevernijih krajeva gdje je zelena
kultura na malo većem nivou nego li je to u nas. Naviknuti su na to da se vrtovi u početku sade mladim biljkama i da treba vremena da se vrt razvije i postane lijep uz rad ponekad, i vrlo
napornog rada. Posljednje cijene najviše.
Zanima vas kako je završila zimzelena magnolija iz priče?
Završila je tako što trenutno izgleda kao desetmetarsko strašilo poluzelenih i žutih listova, kojem su morali otkloniti sve vrhove grana, pričvršćeno dodatnim kablovima kako ne bi s olujnim
burama odletjela tamo od kud je i došla.
Isplativa investicija? Prosudite sami.
(ps: tekst je samokritičan i pomalo ironičan)
Autor: Dott. Davor Cetina