(14.05.2019.)
Povod za pisanje ove zelene kritike dao nam je UN-ovo izvješće o stanju bioraznolikost na planeti koji je objavljen prije nekoliko dana (https://www.ipbes.net/news/ipbes-global-assessment-summary-policymakers-pdf / https://www.ipbes.net/sites/default/files/downloads/spm_unedited_advance_for_posting_htn.pdf ili sažetak https://games-cdn.washingtonpost.com/notes/prod/default/documents/1c572aca-fe3d-4b5f-94d9-1885bfee7e7a/note/7561fdf9-27ed-4fa0-845c-dbef31bb3b0c.pdf#page=1 ). Sažetak napisan na 40-tak stranica (cijeli izvještaj ima 1500 stranica) je poput najgore noćne more a na svakoj stranici opisuje se masakr kojeg čovječanstvo provodi nad prirodom svakog dana. UN procjenjuje da je u neposrednoj opasnosti od izumiranja gotovo milijun, dakle 1 000 000 VRSTA, jedinstvene našoj planeti! Izvješće, kao nikad do sad, do u detalje opisuje direktne posljedice koji ima naš način života na ostale organizme koji obitavaju na planeti te razorne posljedice na ekosustave koje ostavljaju razne ljudske aktivnosti. Kao nikad dosad u povijesti ekstinkcija prijeti sve većem broju vrsta životinja i biljaka, posebno zadnjih 30-40 godina, prvenstveno zbog utjecaja na klimu i globalnog zatopljenja koje ljudi prouzročuju svojim aktivnostima. Procjenjuje se da je brojnost vrsta na svim kopnenim površinama smanjena globalno za 20 % većinom od 1900. godine. Gotovo 40% vodozemaca, 33% koraljnih grebenate 1/3 svih morskih sisavaca je ugroženo.
Od nekoliko istraženih scenarija opisanih u izvješću samo je jedan pozitivan dok ostali vode u kompletnu propast svih sustava na planeti.
Mislili ste da ste u kinu pogledali najgori mogući horor film? Niste, upravo sudjelujete i jednom puno puno gorem i koji bi vas mogao stajati vlastitog života i života vaših potomaka!
Globalno zatopljenje jedan je od najvažnijih čimbenika koji dovodi do kolapsa ekosustava i nestanaka vrsta. Iako su globalni ciljevi za snižavanjem globalne temperature, koji su doneseni na raznim konvencija diljem svijeta proteklih godina, imali za cilj da se globalno zagrijavanje zaustavi na 2° C (idealno na 1,5° C), trenutno smo na putu za povećanjem globalne temperature za 3-3,5° C. Globalne emisije stakleničkih plinova udvostručile su se od 1980. godine. Što to znači? Zagrijavanjem i acidifikacijom vode u oceanima, koji je direktna posljedica globalnog zatopljenja, milijuni četvornih kilometar ispod površine vode pretvaraju se u prave pustinje gdje ništa više ne živi. Topla voda ima manju sposobnost zadržavanja otopljenog kisika pa već sad u oceanima imamo ekstenzivne zone mrtvih voda gdje ni mikroskopska bića ne žive. Posljedica toga, osim spomenutog gubitka vrsta, izumiranja koraljnih grebena i fitoplanktona, je i utjecaj na milijune ljudi koji žive od ribolova (i s njim povezanim aktivnostima) diljem svijeta. Posebno su osjetljive male domaće, autohtone populacije ljudi kojima prijeti glad. Procjenjuje se, da je više od 75% kopnene površine i više od pola morske površine direktno izmijenjeno putem ljudskih aktivnosti. Ljudska globalna populacija, koja se utrostručila od 50-tih godina, predstavlja iznimno veliki pritisak na okoliš.
Ostali faktori koji utječu na smanjenje broja vrsta su druge ljudske aktivnosti poput poljoprivrede i pretjerano korištenje pesticida i prirodnih resursa a s time povezan GUBITAK STANIŠTA, nekontrolirana ekspanzija urbanih sredina, izlovljavanje morskih organizama (čak 60% ribljeg fonda je izlovljeno!!!) te zagađenje, posebice plastikom i derivatom, mikroplastike.
Čak trećina zemaljske kopnene površine modificirana je na bilo koji način od strane čovjeka a velika većina posvećena je uzgoju hrane, odnosno uzgoju životinja i ratarskim kulturama za njihovo
hranjenje. Posebno veliki problem je poljoprivreda. Poljoprivreda trenutno koristi 12% globalne proizvodnje naftnih derivata godišnje (za usporedbu cijeli svjetski zračni promet troši oko 3% ).
Čak 75% svjetskih zaliha pitke vode iz rijeka i jezera troši se u poljoprivrednoj proizvodnji i za napajanje stoke. Pašnjaci koji se koriste za ispašu životinja čine čak 25% ukupne zemaljske
površine koja nije pod ledom. Stoka trenutno proizvodi gotovo 18% globalnih emisija stakleničkih plinova. Proizvodnja hrane zauzima 12% kopnene površine te je odgovorna za 7% emisija stakleničkih
plinova.
Tone i tone pesticida svake godine nepotrebno raspršujemo po prirodi trujući sebe i ostale korisne organizme poput raznih oprašivača od kojih ovisi proizvodnja hrane koju jedemo ali i opstanak i
razmnožavanje drugih vrsta. (Recentne) Studije iz Njemačke ukazuju na to da je populacija insekata na nekim područjima pala za 50%. Dramatično opadaju populacije leptira, svih vrsta pčela ali
iznenađujuće i muha i komaraca. Uništavanjem insekata direktno uništavamo i druge vrste koje se njima hrane, poput npr. šišmiša. Kada ste zadnji put primijetili, tijekom nekog putovanja, da vam
je vjetrobransko staklo bilo prepuno spljoštenih insekata?
Milijuni hektara šuma godišnje pretvaraju se u nova zemljišta za uzgoj plantažnih biljaka uništavajući pritom sve što strojevima stane na put. Nerijetko se u toj destrukciji koristi vatra koja
bez povratka uništava sve osjetljive i jedinstvene ekosustave pred sobom. Najviše se destrukcije dešava u tropskim krajevima diljem Zemlje a upravo su ona najbogatija vrstama i u njima se nalaze
jedinstveni ekosustavi i vrste. Indonezija je npr od 2001. do 2017. izgubila 15% svojih prašuma. Nakon toga slijedi erozija tla i cjelokupni gubitak plodnosti tla a s vremenom nove monokulture,
koje zamjenjuju netaknute prašume i šume, postaju sve osjetljivije na razne bolesti i na sušu, koja je sve češća pojava u svim krajevima svijeta. Smatra se da je upravo enorman gubitak prašuma
glavni katalizator velikih promjena na razini svjetske klime. Šume imaju važne regulacijske funkcije na globalnoj razini: stvaranjem zelene biomase reguliraju koncentraciju CO2 i O2 u atmosferi,
važan su element u cikliranju vode u ekosustavima, smanjuju čestice prašine u zraku, utječu na lokalni zemljin albedo (u sušnim zonama, gdje listovi stabala mijenjaju boju u žutu, albedo se
povećava – albedo se povećava i u slučajevima kada šumu zamijenimo golom zemljom, tada temperatura lokalno naglo poraste) te djeluju na vremenske i klimatske prilike (sigurno ste čuli za priču
kako si stabla sama stvaraju oblake i kišu)
Pretjerano korištenje mineralnih gnojiva dovodi do njihovog ispiranja u dublje slojeve tla a naposljetku završavaju u rijekama i jezerima gdje prouzročuju eutrofizaciju vode koja rezultira
bujanjem i cvatnjom algi koje potom ispuštanjem toksina u velikim koncentracijama, ubijaju živa bića koja se u njima nalaze. Mineralna gnojiva kriva su za 400 mrtvih zona diljem planete.
Nove poljoprivredne površine dobivaju se isušivanjem močvara i poplavnih područja uz rijeke koja su se od 1700. godine smanjila za nevjerojatnih 83% s katastrofalnim efektima na zajednice ptica i
kvaliteti same vode (močvare održavaju vodu čistom stoga su vrlo važne za ekosustave).
Urbanizirana područja su se od 1992. godine udvostručila na planeti. Izgradnjom nove infrastrukture, cesta, brana na rijekama, umjetnih jezera i retencija, plinovoda i naftovoda te gubitkom prirodnih estuarija rijeka širenjem gradova, kanaliziranjem rijeka i deforestacijom, prouzrokujemo fragmentaciju staništa, gubitak bioraznolikosti te istiskanje i premještanje prirodnih populacija životinja i biljaka.
Količina proizvedenog plastičnog otpada povećala se za 10 puta od 1980. godine. Rasadničarska industrija proizvodi gomilu plastičnog otpada kojeg bi mogli lako smjestiti pod definiciju
"jednokratnog plastičnog otpada". Uđete li u bilo koji vrtni centar primijetit će te svo šarenilo vaza, etiketa, celofana, podložaka, najlona u koje su upakirane sve te biljke. A tek redovi i
redovi polica ispunjeni sa svim mogućim varijacijama i dimenzijama ukrasnih vaza. Milijuni tona plastike koriste se svake godine u tu svrhu i veliki je to biznis!
Nekada davno, tijekom Viktorijanskog doba u Engleskoj (npr.) u rasadničarskoj i vrtlarskoj proizvodnji koristili su se glineni lonci za uzgoj biljaka. Kada bi se neki mladi šegrt zaposlio u nekoj
firmi jedan od glavnih poslova bilo mu je pranje vaza. Vaze su prale četkama tijekom cijele zime kako bi se na vrijeme pripremile za proljetnu sadnju. Također sve do 1970-tih godina gotovo sve
trajne biljke poput ukrasnih grmova, ruža, stabala i manja selekcija trajnica prodavale su se kao sadnice golog korijena. Sjećamo se da smo zadnje balirane trajnice kupili prije dvadesetak godina
na lokalnom sajmu od jednog hrvatskog proizvođača. Sadnice su bile svježe iskopane a grumen zemlje pažljivo i lijepo umotan u novinski papir. Što je tim sadnicama falilo? Po pitanju zdravlja same
biljke ništa, po pitanju estetike, sve...Masovnom eksplozijom kemijske industrije 80-tih godina stvari su se počele drastično mijenjati. Plastika je radikalno promijenila cijelu industriju i
nećemo se lagati, olakšala i izbrisala dosadne rasadničarske poslove poput pranja lončića. Danas se biljke proizvode masovno, industrijski se štancaju kao vijci u tvornicama (realno više ih ne
možemo nazivati rasadnicima ili vrtlarijama). Biljke se proizvode tako da budu savršene, da same sebe prodaju stimulirajući svojim šarenilom očni živac kupca. Plastika u tome igra veliku ulogu.
Neki će kupac prije kupiti biljku koja je zapakirana u lončić blistave boje s velikom etiketom na kojoj se nalazi blještava retuširana slika biljke a da pritom sama biljka ne izgleda baš nešto.
Veliki problem predstavlja i to da se već odrasle biljke u cvatu mogu pronaći u bilo koje doba godine i kada nije prirodno vrijeme cvatnje pojedine vrste. Na primjer već u prvom mjesecu možemo
naći u prodaji potpuno rascvjetane Astilbe koje inače normalno cvatu tek u 6. mjesecu ili Astere koji cvjetaju tek na jesen. Kako bi se to postiglo koriste se ogromne količine resursa u obliku
nafte, plina i raznih drugih oblika organskih energenata koji služe za grijanje ogromnih kompleksa plastenika i staklenika tijekom cijele zime. Također mnoge se biljne vrste proizvode u toplim
krajevima svijeta poput Afrike i Središnje Amerike pa se potom, trošeći velike količine goriva, transportiraju po cijelom svijetu.
No, vratimo se na vaze i vazice. Najveći dio rasadničarske proizvodnje spada na proizvodnju sezonskog jednogodišnjeg ukrasnog bilja i presadnica povrća. Milijarde se takvih presadnica proizvodi
svake godine diljem zemlje. Sve te presadnice traže i isto toliki broj vaza u koje će se upakirati, kašete i podloške u kojima će se transportirati itd. Veliki je problem što se te vaze koriste
vrlo kratko, svega nekoliko mjeseca ili tjedana pa se praktički, potpuno nove, bace u smeće. Baš zbog toga, mišljenja smo da bi se sva plastika koja se koristi u rasadničarstvu trebala
proizvoditi od reciklirane plastike.
Mnogi će reći da se "jednokratne" vaze, podlošci i tacne koriste kako bi se spriječilo širenje bolesti među biljem, što je i točno no prava je istina da nitko ne želi gubiti vrijeme na pranje i
dezinfekciju istih te nitko ne želi dodatno plaćati radnu snagu za te poslove. Biljka se mora proizvesti u što kraćem roku i odmah prodati i zbog toga u proizvodnom procesu, nema mjesta za
dodatne poslove s kojima se gubi vrijeme.i produžuje proizvodnja.
Velika većina proizvedene plastike završi u morima diljem svijeta ili zatrpano u odlagalištima a samo se manji dio reciklira. Plastika u moru predstavlja veliki problem za živa biča koji ju mogu zamijeniti za hranu. Najviše su ugrožena bića koji se hrane meduzama, poput kornjača, jer plastične vrećice u moru baš tako i izgledaju. Potom stradaju ptice ali i drugi veliki morski sisavci. Znanstvenici su primijetili da mnoge morske vrste zamjenjuju školjke koje su inače rabili za izradu skloništa, komadima plastike, čepovima i cjevčicama. Najveća opasnost dolazi od mikroplastike, nusproizvod raspada plastike. Istraživanja su pokazala da se ona nalazi u gotovo svakom testiranom organizmu pa i u ljudima.
Treba i spomenuti da se u oceanima već nalaze dva ogromna otoka od plastike koje su stvorile morske struje sakupljajući plastiku diljem svijeta.
Strmoglavi gubitak lokalnih sorata bilja i pripitomljenih životinja povećao se kao posljedica drugačijeg i pogrešnog korištenja uzgojnih površina i vode, urbanizacije, klimatskih promjena, zagađenja, gubljenja znanja, zbog drugačijih navika kupaca i globalnog tržišta te posebice zbog limitiranog broja sorata koje proizvode i nameću na tržište velike korporacije (FAO, State of the world's biodiversity for food and agriculture). Lokalne sorte i križanci nastali su tijekom dugog niza stoljeća pažljivom selekcijom koju su na svojim poljima i vrtovima provodili obični uzgajivači. Biljke su se birale (a njihovo se sjeme skupljalo) jer su se u određenim klimatskim uvjetima dobro razvijale i doprinosile te bile otporne na razne bolesti. Pojavom "nove poljoprivrede" genetska varijabilnost se generalno smanjila zbog limitiranog broja dostupnih sorata. Iako postoji gotovo 6000 biljnih vrsta koje se mogu uzgajati za proizvodnju hrane, one vrste koje se koriste su uglavnom 200. 66% globalne proizvodnje hrane spada na samo 9 kultura. Velika većina starinskih sorata povrća, voća i cvijeća već je nepovratno izgubljena. Zašto se to dogodilo? Puno je tu razloga a neki od njih su neujednačeno dozrijevanje plodova, "nesavršen" oblik ploda, kratko vrijeme trajanja ploda, nedostatak vremena za održavanje tih posebnih sorata na životu ili jednostavno, previše ubrzan tempo života. Krivnju za to jednako snose i korporacije, koje nameću svoju politiku, i kupci vlastitim izborom prilikom kupnje proizvoda (svi želimo kupiti savršeno zelenu jabuku ili biljku, bez ijedne mrlje ili točkice na njoj iako to ne predstavlja nikakav problem u zdravstvenom i nutritivnom smislu). Ugrožene su i divlje populacije od kojih potječu domaće sorte. One su važne jer zadržavaju genetsku varijabilnost koja bi mogla biti korisna u budućnosti u borbi protiv bolesti i štetočina ( za pojašnjenja npr. potražite problematiku uzgoja banane). Lokalni vrtovi, uzgojne površine lokalnih zajednica, farmerske njive i vrtlarije predstavljaju važne lokacije za in situ zaštitu starinskih sorata bilja.
Ljudske aktivnosti u velikoj mjeri utječu na sastav zajednica u ekosustavima diljem planete. Lokalno su mnoge autohtone biljne i životinjske zajednice izgubile najmanje 20% početnog broja jedinki. Smatra se da su hotspotovi bioraznolikosti, u kojima rastu mnoge endemične vrste, izgubile još i više jedinki ali i vrsta. U tom procesu najviše stradaju organizmi koji sporo rastu, koji stvaraju mali broj potomaka ili koji žive samo na određenom području a drastično se povećava broj vrsta koje brzo rastu i koje imaju veliki potencijal razmnožavanja. Tu se ponajprije misli na invazivne strane vrste koje su se prema procjenama i dostupnim podacima, povećale za čak 70% u nekim zemljama potpomognute raznim ljudskim aktivnostima. Iako su područja u kojima obitava čovjek ponekad bogata vrstama njihova je kompozicija značajnije izmijenjena u odnosu na ona na prirodnim staništima (biotična homogenizacija / antropogeni blender). Napuštanjem tradicionalnog načina stočarenja primijetilo se značajno opadanje broja autohtonih vrsta na travnjacima.
Ljudske aktivnosti i moderan način života ubrzavaju evoluciju organizama poput virusa, bakterija, insekata i korova. To se dešava kao posljedica pretjeranog korištenja antibiotika kod ljudi, životinja i biljaka, pretjerane uporabe pesticida i herbicida koji utječu na stvaranje rezistentnih sojeva bakterija (superbakterije) i gljivica te na pojavu superkorova rezistentnih na herbicide.
Ako ove podatke ne smatrate alarmantnim ili ih smatrate nevažnim možda je najbolje da sjednete i da se zapitate koja je vaša svrha postojanja na ovoj planeti.
Još nije kasno za promjene, piše u izvješću, najvažnije je da s tim krenemo odmah. Status quo više nije prihvatljiv, pokrenimo se!
Vrijeme je da se ostavimo konzumerizma i preispitamo naše životne navike! Da li nam trebaju sve te stvari koje kupujem svaki dan a koristimo ih možda jedanput? Da li moramo jesti meso svaki dan,
da li ga moramo jesti u tolikim količinama? Neka su važna pitanja koje si moramo postaviti.
Što možemo učiniti mi vrtlari i rasadničari u tom procesu?
Iskreno imamo jako puno opcija!
Za početak pregledajmo nekolicinu njih.
- Reciklirajte sve vaze, podmetače, kašetice koje koristite u vrtu i u proizvodnji presadnica i biljaka. Ako vas brinu biljne bolesti vaze možete oprati i dezinficirati otopinom sapuna
(biološkog) i soli ili ih možete namakati u blagoj otopini natrijevog bikarbonata / konzervansa za hranu / varikine. Vodu, koju ste koristili za pranje i dezinfekciju, prije izlijevanja ostavite
u posudi nekoliko dana kako bi se korištene kemikalije raspale. Tijekom ljeta možete iskoristi snagu sunca te postupkom solarizacije, sterilizirati uzgojne posude te zemljište (uništavanje
korova).
- Kad god je to moguće koristite uzgojne posude napravljene od netretirane terakote. Iako je nemoguće iskorijeniti korištenje plastike u proizvodnji bilja, birajte barem proizvode koji su
napravljeni od kvalitetne tvrde plastike. Takvi se proizvodi mogu koristiti dugi niz godina te se ne raspadaju uslijed djelovanja sunca. Za jednogodišnje presadnice koristite vaze napravljene od
biljnih vlakana ili od recikliranog kartona i papira. Uz posebnu spravicu vazice možete napraviti i od starog novinskog papira. Za prenašanje vaza koristite reciklirane plastične kašete (u svakoj
ih trgovini možete naći – korištene su samo jedanput i to da bi povrće ili voće stiglo do trgovine) ili koristite one drvene koje nakon uporabe ili ako se razbiju možete jednostavno baciti na
kompost.
- Kada biljke kupujete nosite sa sobom platnene torbe, koristite kartonske kutije ili velike papirnate škrnicle.
Reciklirajte svu plastiku koju koristite u vrtlarstvu.
- Organske ostatke iz vrta i kuhinje kompostirajte te pretvorite ih u novi, koristan humus.
- Smanjite korištenje insekticida i herbicida, prakticirajte rotaciju usjeva u vrtovima i nasadima. Koristite prirodne preparate za jačanje biljaka te odbijanje insekata. Za kontrolu štetnika
koristite biološke metode poput nematoda, entomopatogenih gljivica, razne korisne predatorske insekte, prirodne insekticide (npr. ekstrakti buhača i duhana, opa. nisu manje opasni od sintetskih
preparata ali se brže raspadaju i nemaju dugotrajan toksični učinak).
- Vratite,barem djelomično, prirodi površinu koju ste joj oduzeli npr, gradnjom kuće. Razmislite o tome da na krovove instalirate krovne vrtove (npr. u New Yorku je zakonom određeno da sva
novogradnja mora imati zelene krovne vrtove) a da izbetonirane površine dvorišta zasadite gredicama koje će privlačiti korisne kukce i leptire te pružiti zaklon i nekim sitnim životinjama.
- Zemljište koje ne koristite zasadite drvećem i raznovrsnim biljem te ga pretvorite u malu šumu a uz vaša polja ostavite netaknute živice niskih grmova i stabala. U poljima, između redova
kultura, posadite cvjetne trake samoniklog bilja kako bi te privlačili korisne kukce i oprašivače.
- Ako je vaše imanje sastavljeno od velikog pašnjaka ili livade, košnju provodite tek tijekom 6. mjeseca kako bi biljke imale vremena procvjetati i ostaviti sjeme za sljedeću sezonu. Isto vrijedi
za srednje i velike vrtove. Ne žurite s košnjom.
- Skupljajte kišnicu. Izgradite kišni vrtu u kojem će se skupljati višak vode s nepropusnih površina na vašem imaju. Izradite mali sustav za fitodepuraciju sive vode iz vašeg kućanstva.
- Čuvajte i sakupljate sjeme starinskih i lokalnih sorata voća, povrća i bilja. Naučite kako je lako sakupiti sjeme tih biljaka za buduće generacije. Stvorite, ako ste u mogućnosti, mini banku
sjemena te viškove sjemena dijelite drugima kako bi ih mogli uzgajati.
- Jedite raznovrsnu sezonsku hranu, bogatu povrćem, suhim voćem, sjemenkama i manje poznatim žitaricama te voćem.
- Proizvode kupujte lokalno od lokalnih proizvođača te kupujte sezonsko voće, povrće i cvijeće. Ne kupujte proizvode koji su proputovali pola zemaljske kugle da bi došli do vas.
- Smanjite proizvodnju otpada pogotovo plastičnog. Ne kupujte nove nepotrebne stvari. Naučite kako smanjiti proizvodnju osobnog plastičnog otpada putem "Zero waste pokret-a"
- Kada boravite u prirodi sakupite vrećicu smeća na koje naletite prilikom vaše šetnje. Priključite se pokretu "I walk, I clean"
Puno je više stvari od ovih nabrojanih, putem kojih možemo smanjiti naš negativni utisak na globalnoj razini. Krenite od sebe jer je efekt kumulativan. Naš planet, naš jedini dom, Zemlja, jedinstvena je u svemiru a s obzirom na to da mi, "vreće pune slane vode", nismo baš najbolje anatomski prilagođeni za međuzvjezdana putovanja, uništimo li ga, drugog nemamo.
Status quo više nije prihvatljiv, pokrenimo se!
Napisao: Dott. Davor Cetina