Viktorija projekt

U vrtlariji eksperimentiramo uzgoj najvećeg tropskog lopoča na svijetu, Victorije cruziane, čiji listovi mogu doseći čak 2 m promjera. Biljke se tijekom ljeta mogu razgledavati u vrtlariji.

U sklopu Viktorija projekta uzgajamo i biljku Euryale ferox. Više o njoj pročitajte u nastavku članka.

Victoria cruziana

Divovski tropski lopoč, Ninfeaceae

Odrasla biljka Victorije u zagrebačkom botaničkom vrtu.
Odrasla biljka Victorije u zagrebačkom botaničkom vrtu.

Divovski lopoč je biljka koja je prirodno rasprostranjena u Panami, Boliviji, Paragvaju, Argentini i Brazilu. V. cruziana dobila je ime u čast generalu S. Cruz iz Bolivije a prvi je put otkrivena u Corrientesu u Argentini.
Europski botaničari prvi su put sreli V. cruzianu i V. amazonicu (druga vrsta ovoga roda) 1801. godine. Obima su dodijeljena imena po kraljici Viktoriji te su odmah postale objekt rivalstva između viktorijanskih vrtlara u Engleskoj. Victorija je predstavljala novu egzotičnu vrstu s kojom je trebalo sve zadiviti. U svrhu uzgoja tog lopoča izgrađivali su se ogromni grijani staklenici (Victoria houses) no mnogo je godina prošlo dok su engleski vrtlari shvatili kako pravilno uzgojiti tu divovsku biljku. Tek je 1849. godine prva biljka procvjetala u staklenicima.

 

Detalj lista.
Detalj lista.

Za razliku od srodne V. amazonice koja raste u toplim krajevima Amazone, ova vrsta raste u hladnijim krajevima te ima skromnije zahtjeve u vezi temperature tijekom uzgoja. U divljini raste kao kratkoživuća trajnica ili kao jednogodišnja biljka dok u se u uzgoju ponaša isključivo kao jednogodišnja biljka. Raste zakorijenjena u plitkim vodama uzduž rijeka, kanala ili jezera. Prilično je velika biljka jer jedan list može narasti i do 2 metra u promjeru. Biljka je svugdje osim na naličju listova i laticama cvijeta prekrivena oštrim bodljama kao zaštita od predatora. Tijekom sezone rasta stvara oko 40 – 50 listova iz podvodne stabljike, koji pokrivaju veliku površinu te istiskuju i onemogućavaju rast drugim biljkama. Peteljke listova narastu par metara u dužinu te su spužvaste strukture što omogućuje transport zraka iz listova sve do korijena.

Početak otvaranja lista.
Početak otvaranja lista.

Listovi izbijaju na površinu kao bodljikave glavice koje se postepeno otvaraju i ravnaju u budući oblik lista. Gornja strana lista je svijetlo zelene, sjajne boje koja odbija kapljice vode.

Donja strana lista.
Donja strana lista.

Donja strana listova je ljubičaste boje (kod V. amazonica je crvene boje) i premrežena je velikim i izraženim četvrtastim žilama. Zrak zarobljen između tih žila i donje površine omogućava listu da pluta na vodi te da podnosi jednako raspoređenu težinu do 45 kg. Listovi imaju bodljikavi visoki rub (viši nego kod V. amazonice).

Mladi list Viktorije.
Mladi list Viktorije.

Cvijetovi Victorije traju samo 48 sati, veliki su i mirisni te mijenjaju boju iz bijele u ružičastu. Victorija je noćno cvatuća biljka a opojni miris cvijeta počinje se širiti i prije samog otvaranja. Cvijet miriše na ananas te ga oprašuju tvrdokrilci. Nakon toga povlači se ispod površine vode gdje se razvija plod i sjemenke.
Victorija raste samo iz sjemena, ne stvara gomolje niti rizome. Sjemenke su promjera 0.5 cm, crne ili smeđe boje te imaju jako tvrdu ovojnicu koja sprečava samo nicanje biljke. Sjemenke nisu dugovječne i propadaju jako brzo pa se stoga čuvaju u vodi na temperaturi od oko 15 stupnjeva. Svake se godine moraju iznova proizvoditi ako želimo uživati u ljepoti Victorije. Sjemenke se mogu jesi i peći te se od njih mogu stvarati i kokice.

Mlade bilčice Victorije.
Mlade bilčice Victorije.

Biljka se svake godine uzgaja na novo iz svježeg sjemena koji je čuvan u vodi. Uzgoj započinje tijekom zime u grijanim plastenicima s umjetnom rasvjetom. Sjemenke se siju u posudice koje se potope u grijani akvarij s mekom vodom na temperaturi od oko 24 stupnjeva. Sjemenkama treba mehanički oštetiti “oklop” kako bi proklijale. U tu svrhu često se odstranjuje operkulum na sjemenu. Tijekom naših eksperimenata s uzgojem Victorije primijetili smo da sjemenke mogu proklijati bez mehaničkog oštećenja ako su izložene toplo hladnim ciklusima.

Prvi plutajući list.
Prvi plutajući list.
Mlade biljke presađene u veću posudu
Mlade biljke presađene u veću posudu

Nakon stvaranja prvih plutajućih listova biljke se presađuju u sve veće posude i redovno se prihranjuju. Kada biljka stvori prve okrugle listove presađuje se u veliku posudu promjera 40 cm s puno hranjivog supstrata.

Veličinu biljke određuje posuda u kojoj je posađena
Veličinu biljke određuje posuda u kojoj je posađena

Tijekom srpnja biljke se mogu preseliti na otvoreno u bazene s toplijom vodom. Mlade su biljčice jako osjetljive na temperaturu, tvrdoću vode, količinu svjetlosti i supstrat te su izrazito osjetljive na presađivanje. Odrasle biljke nisu toliko izbirljive kada je riječ o supstratu te uspijevaju rasti bez problema i na nižim temperaturama. Ako želimo da Victorija razvije velike listove trebamo ju prihranjivati i do dva puta tjedno ali treba paziti jer ih lako možemo predozirati. Što je više pijeska u supstratu to se pažljivije moraju dodavati hranjiva. Veličina biljke može se regulirati u veličinom posude; u manjim posudama biljke ostaju male. Ako se postupa pravilno, put od sjemena do cvatuće biljke traje svega nekoliko mjeseci.

Problemi u uzgoju obično se pojavljuju na malim biljkama kada se može desiti da se listovi rastope. Razlog treba potražiti u tvrdoći vode ili u predoziranju hranjivima. Listove, koji nisu još razvili čvrste bodlje, mogu oštetiti ribe, kornjače, patke te vodeni puževi. Također ako se biljke uzgajaju u plastenicima listove mogu oštetiti previše visoke temperature i velika vlažnost zraka. Nakupljena vlaga na listovima može prouzročiti stvaranje crnih pjega. Viktorija ne podnosi strane predmete na listovima a listovi počinju propadati i ako se preklapaju.

Victorija nije biljka koja se lako uzgaja te nije namijenjena onima koji nemaju vremena pružiti joj svu potrebnu njegu no, jednom kad procvjeta i naraste u ogromnu biljku sav se trud isplati.

Euryale ferox

Ninfeaceae

Mladi list Euryale-a.
Mladi list Euryale-a.

Biljku je prvi put otkrio Edward Friedrich Poepping 1832. godine. U divljini raste na području Indije, Bangladeša, Koreje, Kine, Japana te u nekim dijelovima Rusije. E. ferox je jedina vrsta svoga roda a raste u jezerima, kanalima ili mirnim rukavcima rijeka. Euryale je jednogodišnja biljka koja raste u hladnijim uvjetima od srodne Viktorije te ne zahtjeva visoke temperature vode za uspješan rast. Biljka raste iz podvodnog izdanka koji je zakorijenjen u muljevitoj podlozi. Cijela je biljka prekrivena bodljama pa čak i površina listova koja je tamne zelene boje, izveruganog izgleda s izraženim crvenim žilama.

Naličje listova s prepoznatljivom arhitekturom žila.
Naličje listova s prepoznatljivom arhitekturom žila.

Naličje listova je tamne ljubičaste boje s izraženim četvrtastim žilama između kojih se sakuplja zrak koji omogućava velikim listovima da plutaju na površini vode. Listovi u idealnim uvjetima mogu narasti i par metara u promjeru. Svakih 5-7 dana pojavljuje se novi list. Peteljke listova mogu narasti par metara u dužinu. U presjeku peteljke može se vidjeti veliki broj zračnih kanala koji vode zrak od listova do glavnog izboja i korijena.

Cvijetni je pupoljak zaštićen oštrim bodljama.
Cvijetni je pupoljak zaštićen oštrim bodljama.

Cvjetovi su prilično mali, svega 2-3 cm u promjeru kada su otvoreni. Cvjetni su pupovi prekriveni oštrim bodljama. Sam cvijet je intenzivne ljubičaste boje sa svjetlijom sredinom.

Prekrasan mali ljubičasti biser.
Prekrasan mali ljubičasti biser.

Otvaraju se tijekom dana te se nakon oprašivanja spuštaju ispod površine vode. No, to je rijetka pojava na samom početku sezone rasta. Kako je biljka samooplodna, oprašivanje se često dogodi i prije otvaranja samog cvijeta i to dok je još uronjen u vodi. Pri kraju sezone rasta sve se više cvjetova otvara iznad površine vode što omogućava da se nakratko susjedne biljke uzajamno opraše. U tom razdoblju vrlo često cvjetovi probijaju i izlaze na površinu kroz listove. Cvatnja je obilna i traje od ljeta pa sve do prvih mrazeva. Nakon oprašivanja iz cvijeta se razvija plod veličine teniske loptice koji sadrži od 8 do 15 sjemenki a kada su zrele, plod se raspada te one isplivaju na površinu.

Sjemenke biljke.
Sjemenke biljke.

Crne su sjemenke, nakon otpuštanja okružene dekorativnim žućkasto prozirnim arilom (nalik želatini) s crvenim mrljama. Aril omogućava sjemenkama da plutaju te da se šire dalje u prostoru nošeni vodenim strujama. Nakon par dana aril se raspada a sjemenke potonu na muljevito dno daleko od matične biljke.

Euryale je biljka koja jako brzo raste te lako može doseći dimenzije Victorije no puno je jednostavnija za uzgoj. Neki joj dodjeljuju obilježja korova budući da se zna i sama rasijavati. Kod nas u vrtlariji biljka se sama rasijava te na proljeće sama niče u uzgojnim kadama.

Euryale ferox u punom rastu.
Euryale ferox u punom rastu.
Sjemenke klijaju več pri sobnoj temperaturi.
Sjemenke klijaju več pri sobnoj temperaturi.

Sjemenke Euryale-a se čuvaju u hladnoj vodi u hladnjaku na temperaturi od oko 7 stupnjeva budući da već pri temperaturi od 10 – 15 stupnjeva počinju nicati. Sjemenkama nije potrebna skarifikacija kako bi niknule. Zbog tih osobina biljka je odlična za krajeve s vrućim ljetom i hladnom zimom.

Mlada biljka Euryale-a koja još nije stvorila prave okrugle listove.
Mlada biljka Euryale-a koja još nije stvorila prave okrugle listove.

U vrtlariji biljke uzgajamo u loncima od 20 litara u običnoj vrtnoj zemlji s dodatkom sporo otpuštajućeg i organskog gnojiva. Nisu izbirljive što se tiče temperature pa rastu i u hladnim vodama no, brzina rasta se udvostručuje tijekom ljetnih mjeseca kada je voda topla.

Izbijanje prvih pravih listova.
Izbijanje prvih pravih listova.
Mlada biljka koja je počela stvarati okrugle listove.
Mlada biljka koja je počela stvarati okrugle listove.
Sjemenke.
Sjemenke.

Sjemenke su jestive i bogate škrobom a, mogu se jesti sirove ili kuhane. Najveći proizvođači sjemena su Kinezi. U Indiji se od sjemena prave kokice začinjene uljima i raznim začinima. Sjemenke sadrže 15% proteina, 61% šećera, 1,5% masti, 12 aminokiselina te antioksidanse (najviše tokoferola) i vitamine. U kineskoj narodnoj medicini listovi se koriste i u medicinske svrhe.